KRAJOLIK KAO BAŠTINA

Dubrovački krajolik, postavljen u skučenome ali idealnome okruženju mora i brda, nesumnjivo je jedan od glavnih elemenata koji su odredili i dubrovačku arhitektonsku i urbanističku baštinu. Kao dio prirode, krajolik je itekako prisutan u dubrovačkom promišljanju o urbanizmu i upravo je “iščitavanje” krajolika jedna od važnih sastavnica dubrovačkoga pogleda na gradogradnju.

Podizanjem svijesti o važnosti krajolika kroz povijest, ali i danas, može se sačuvati i kulturna baština koju on definira (npr. elafitske predromaničke crkvice, ljetnikovci Rijeke dubrovačke, itd.) Projekt želi javnim predavanjima, tribinama i terenskim razgledavanjem (radionicama) educirati građane o vrijednosti dubrovačkoga prirodnoga i kulturnoga krajolika. Time bi se među širom – posebice mlađom – publikom (a ne samo usko stručnom) podigla svijest o važnosti krajolika u definiranju i čuvanju kulturnoga naslijeđa.

Cilj je projekta ukazati široj javnosti na važnost prepoznavanja i očuvanja ambijentalnih vrijednosti dubrovačke arhitekonske i urbanističke baštine. Također se kroz edukaciju i senzibiliziranje građana želi podići svijest o očuvanju kulturne baštine te posebno ukazati na činjenicu da zaštita baštine može i mora ići odozdo prema gore, tj. od građana prema institucijama.

Projekt je osmišljen kako bi se zaustavilo neplansko “trošenje” iznimno važnih krajolika i prostora koji Dubrovnik čine Dubrovnikom i čijim bi se potpunim gubitkom zauvijek izmjenio identitet Grada. Kao rezultat projekta očekuje se aktivnije uključivanje građanstva u očuvanje krajoličnih vrijednosti baštine, konkretni prijedlozi i inicijative, kao i dobri primjeri iz drugih sredina koji bi se mogli primjeniti u dubrovačkom kraju.