ZNAMENITOSTI

IVAN VIGJEN

Da se ne pustoši obrana branjena slabo
Jadrana da ne prijeđe bliskog užasa moć
tolike utvrde dvomorskom postavi Stonu
Dubrovnik, i veliku zaštitu Vlaha svog.

Ilija Crijević

Spomenici grada Stona zrcale njegovu dugu i slojevitu prošlost. Na prvome mjestu su svakako stonske zidine: građene od 14. stoljeća i kasnije redovno održavane sve do 19. stoljeća one predstavljaju najmarkantiji biljeg čitavog krajolika. Od tvrđave Veliki kaštio u samome gradu Stonu okružuju grad svojim trokutnim oblikom okrunjenim tvrđavom Minčetom. Potom se u dvostrukom rasporedu penju se sve do vrha brda gdje se nalazi tvrđava Bartolomija s istoimenom crkvicom i prelaze preko brda Podzvizd stonskom prevlakom u Mali Ston gdje završavaju monumentalnom utvrdom Korunom. Duž čitavih zidina ima preko 30 manjih ili većih tvrđava. Na izgradnji zidina radili su najpoznatiji domaći i inozemni majstori koji su radili i na izgradnji dubrovačkih zidina. Nažalost, stonske zidine bile se zapuštene u 19. stoljeću u vrijeme austrijske vlasti i tek su u drugoj polovici 20. stoljeća doživjele svoju istinsku valorizaciju koja je okrunjena 2009. godine otvaranjem većeg dijela ponovno uređenih stonskih zidina za upotrebu posjetitelja. Stonske zidine posebne su po svojoj dužini (smatra se da su to najduže srednjovjekovne zidine na evropskom kontinentu), sačuvanosti i jednostavnoj, ali dojmljivoj ljepoti.

Današnja Velika ili Poljska gradska vrata, nad čijim se gotičkim lukom nalazi kip Svetoga Vlaha, resi latinski natpis (koji je sastavio poznati pjesnik Ilija Crijević) koji u prijevodu glasi: “/ 1506. / Da se ne pustoši obrana branjena slabo / Jadrana da ne prijeđe bliskog užasa moć / Tolike utvrde dvomorskom postavi Stonu / Dubrovnik, i veliku zaštitu Vlaha svog / ”. Svojevrsna je to “osobna karta” samoga grada. U samome središtu grada (“na Placi”) nalaze se – po uzoru na Dubrovnik – Knežev dvor, crkva stonskog nebeskog zaštitnika Svetoga Vlaha (na mjestu nekadašnje katedrale), zgrada gradske straže, zgrada državnih kancelarija Dubrovačke Republike i kameni stup za zastavu (standarac). Formirajući glavni gradski trg ove zgrade svjedoče o svojoj važnosti i o tome kako je “dobra vlada” Dubrovačke Republike i stonske knežije vidjela samu sebe.

Današnji izgled i Kneževa dvora i zgrade gradske straže plod su mnogobrojnih pregradnji i obnova, a sama crkva Svetoga Vlaha plod je historicizma 19. stoljeća jer je ranija jednobrodna stonska katedrala srušena potresom. Trenutno je ova župna crkva križolikog tlocrta samo ruševina jer je teško oštećena u potresu 1996. godine i na taj način svjedoči o ovom teškom bijesu prirode kojemu je dubrovačko područje često izloženo. Zgrada stonske kancelarije građena je u gotičkome stilu i svojom vitkošću i otmjenošću također kao da sugerira osnovne postavke tadašnjih upravljača - jednostavnost, umjerenost i skladnost. Njezino prizemlje temeljito je restaurirano nakon Drugog svjetskog rata i na otvorima su upotrebljene stare dubrovačke mjere za duljinu: pedalj, lakat i hvat.

U prizemlju Kneževa dvora danas se nalazi javna dvorana za različite kulturne potrebe stonskih građana i privremena izložba o arheološkim nalazima prapovijesne spilje Gudnje.

Nedaleko od Kneževa dvora, prema gradskim vratima nalazi se i standarac (stup za zastavu) iz 1514. godine koji je sasvim jednostavna izgleda, ali je vrlo važno mjesto gradskoga života: osim državne zastave s likom Svetoga Vlaha koja se na njemu vijala, pred njim su se proglašavale sve važne odluke, čitale obavijesti, davale naredbe.

Zapadno od stonske “Place” i Kneževa dvora nalazi se također jedan trg kojega okružuje zgrada stonske općine koja je podignuta u historicističkom stilu i koja je zaposjela dio stonskog gradskog zida. Nasuprot nje je renesansna biskupska palača izgrađena 1570-ih godina kao rezultat ponovnog uzleta stonske biskupije i u njezinom je prizemlju danas smješten lapidarij. Na tome trgu nalazi se također i javna fontana izgrađena 1581. godine kojom je dovedena živa voda iz jednoga izvora u stonskom polju i predana na upotrebu svih građana. Jednostavna renesansna ornamentika i tri glave iz kojih teče voda uz posvetni natpis o dovođenju vode svjedoče o utilitarnosti ovoga objekta.

Pomalo izdvojen od stambenih blokova, na proširenju prema zapadnome obrambenom zidu nalazi se franjevački samostan Svetoga Nikole čija je gradnja započeta u drugoj polovici 14. stoljeća. Izgrađen je u romaničko-gotičkom stilu, a zvonik samostanske jednobrodne crkve dominira panoramom Stona. Na glavnom oltaru čuva se jedno od remek-djela hrvatskog gotičkog slikarstva: drveno oslikano raspelo Blaža Jurjeva Trogiranina iz 1420-ih godina.

Nedaleko povijesne jezgre Stona nalaze se i dvije građevine iznimne povijesne i umjetničke vrijednosti. Na samome rubu glasovite stonske solane nalazi se crkva Gospe od Lužina: ova romanička jednobrodna crkva koja ima u krajoliku lako uočljiv zvonik-kulu bila je različito datirana od strane različitih znanstvenika. U svakom slučaju, njezina slojevitost i specifičan izgled bez bližih analogija daju obrisima solane (postoji teorija po kojoj je ova crkva prvobitno bila na otočiću na rubu solane koji se kasnije spojio s kopnom) posebnu vrijednost i živopisnost.

Na rubu stonskog polja nalazi se brežuljak na čijemu se vrhu nalazi srednjovjekovna crkva Svetoga Mihajla, uz stonske zidine vjerojatno najpoznatiji spomenik Stona. Ova mala jednobrodna crkva bila je nekada (kada je imala i zvonik i kupolu) dvorska crkva zahumskih vladara koji su stolovali na istoimenom brežuljku. U njoj se nalaze dobro očuvane freske (od kojih jedan prikazuje jednog od zahumskih knezova), a s nje potječe i velik broj kvalitetnih komada kamene plastike i kamenog crkvenog namještaja. Svojim dominantnim smještajem u krajoliku, povijesnom važnošću, stilskim osobinama arhitekture i fresaka, ali i pogledom koji se pruža s nje na stonsku okolicu ova crkva je zaista pravi dragulj među stonskim spomenicima kulture.